Glede ideja i straha od konkurencije: zamislite startup koji ulazi na područje na kojem postoji već deseci vrlo jakih igrača, koji kupuju druge tvrtke za milijune dolara; nitko ne dominira, a već nekoliko godina (riječ je o Internetu, dakle radi se o dugom vremenu) tržište je vrlo stabilno i definirano. Pa tko bi normalan ulazio na takvo tržište?
Nekoliko godina kasnije naš startup je jedna od najbogatijih tvrtki na svijetu, kupuju druge tvrtke za
milijarde dolara, te neprikosnoveno dominiraju tržištem. Znate svi o kome je riječ -- imaju oo u imenu.
Ukratko: ideja nije proizvod, ideja nije ništa. Prodati ideju može se jednako kako se može prodati i boju lišća ili zvuk vjetra (ne snimku zvuka, nego sam zvuk). Ideja počinje postojati tek kad se pretvori u konkretan proizvod ili uslugu, zato što nikad nijedna ideja, o svom sirovom "mentalnom" obliku nije identično pretočena u konkretan projekt. Uvijek je nešto dodano, nešto oduzeto a nešto izmijenjeno prilikom realizacije. Pa čak i nakon realizacije projekt se stalno mijenja, nadopunjava, razvija -- uzmite samo primjer automobila. Ideja vozila bez vanjskog pogona stara je valjda tisućljećima -- no i dan danas još gledamo kako se razvija i unaprijeđuje.
Ponovit ću usporedbu koju sam rekao već bezbroj puta: imati ideju je prema stvaranju uspješnog startupa kao imati pimpek prema odgoju djece. A u oba slučaja prvi korak prema cilju je da to što imate podijelite s drugima.